Mlakost i zatajivanje vjere

 "I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu."

(1 Mak 1, 41 - 43)

Zapitajmo se, koliko puta pogledamo vijesti, dnevnik, pročitamo novine i pomislimo kako je svijet negdje pogriješio? Koliko puta se iznenadimo kako ljudi mogu gladovati, krasti, ubijati? I koliko puta onda sve to zaboravimo jer se sjetimo da supermarket pored nas baš tog dana ima popust na voće? Brinuti za bližnje ne samo da je nešto što bismo trebali činiti kao katolici, to je nešto što bismo trebali činiti kao ljudi - a opet zaboravljamo tu najosnovniju stvar čim nam nešto drugo iskoči.

Baš poput Izraelaca iz Knjige o Makabejcima, i mi često puta zaboravljamo svoje običaje čim nam se nešto nađe na putu, prolazimo linijom manjeg otpora misleći "čim se situacija popravi, opet ću se ponašati kao kršćanin, sada ću samo napraviti malu pauzu kada mi to ne odgovara". No ako tako postupamo, ponašamo li se kao kršćani uopće? Jer lako je biti heroj kada su lagana vremena, kada nema prepreka na putu. Lako je biti kršćanin na papiru. Lako je primiti sakramente, ispovijediti se, doći na misu, pričestiti se... A što kada misa završi? Hoćemo li nositi svoj križ, ili ćemo ga prikladno zaboraviti, opravdavajući se svojoj savjesti i sebi govoreći "Znam što je ispravno, samo to ne mogu sad učiniti. Ali inače bih, sigurno!"

I otkrivenje nas upozorava na dvostruka mjerila, na mlakost:
"I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta."

Mlakost i dvostruka mjerila su zasigurno jedni od najvećih problema ovoga društva. Spomenuo sam ranije glad, ratove i slične probleme. Mislite li da bi ratova bilo kada bi ljudi odmah reagirali na nepravdu, kada bi umjesto "A pustite ga, mali je i ne zna što čini." dok gledaju dječaka kako tuče svog prijatelja rekli "Treba ga poučiti."

Često se govori "Ali i Isus je opraštao!" - je, opraštao je, ali zasigurno nije zatvarao oči pred problemima, nije bio mlak. Nije oklijevao propovijedati protiv problema, i djelima živjeti svoj nauk. Slijedimo stoga njegov primjer, sjetimo se da biti katolik nije posao sa svojim slobodnim danima i praznicima, to je način života.