O ljubavi

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 
Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 
I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 
Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. 
Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 
A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 
Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 
Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
(1 Kor 13, 1-13)

Ovaj odjeljak poznat je i kao hvalospjev ljubavi. I zaista, mnogi će od nas reći, "Da, ljubav je divna, ljubav je krasna", i potom odjuriti svojim poslom, kao da je riječ o nekoj priči, o utopiji koja je danas neostvariva. Jer na kraju krajeva, mnogi od nas su zauzeti bitnijim stvarima od ljubavi - moraju se pozabaviti svojim obvezama, bilo da je riječ o poslu, fakultetu ili nečem drugom. Ta, ljubav sama ne hrani gladna usta, zar ne?

I tu je dio u kojem griješimo. Znam da će se mnogi samo nasmiješiti i odmahnuti rukom, ali dopustite mi da vam prepričam jednu narodnu predaju.

Nekoć davno, kineski svećenik odluči posjetiti pakao i raj, da nauči razliku između ljudi. Prvo ode u pakao - čim je zakoračio, iznenadio ga je broj ljudi koji su patili od gladi. Na tisuće ljudi, kud god mu se pogled pružao, sjedilo je pored punih zdjela riže, ali ni jedna osoba nije mogla jesti, jer štapići kojima su pokušavali prinijeti hranu ustima su bili više od metra dugi. I ma koliko se trudili, ni jedan od njih nije mogao jesti.

Rastužen, usmjerio se prema raju. Još dok mu se glavom vrtjela slika ljudi koji se nisu mogli najesti pored punih zdjela riže, ugledao je sličnu situaciju u raju - tu su ljudi također jeli neobično dugim štapićima, ali ni jedna osoba nije djelovala gladno. Pogledavši bolje, primijetio je da je razlog tome što su hranili jedni druge! I dok su štapići bili predugi da sami jedu, to ih nije spriječavalo da se hrane međusobno.

Postoji nekoliko vrsta ljubavi o kojima možemo razgovarati, no poslanica govori o jednoj specifičnoj - agape. To je grčki izraz za bezuvjetnu, iskrenu i požrtvovnu ljubav. Isus je više puta progovarao o njoj (Iv 15, 12-13: "Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje"). I iako se obično ne govori o takvoj čistoj ljubavi kada govorimo o ljubavi prema obitelji, prijateljima ili mužu/ženi, svaka ljubav će, ako je iskrena, stremiti da bude takva. Tu nema mjesta ljubomori, nesnošljivosti, sebičnosti... Jer, ako volimo, želimo samo najbolje za onoga koga volimo, ćak i ako to znači bol za nas same.

Zapitajmo se, kamo ovaj svijet može bez ljubavi? Od rođenja, roditelji nas okružuju njome. U školi stekli smo prijatelje, na fakultetu druge. Kako godine prolaze, oženimo se ili udamo. Ako iz te "jednadžbe" izbacimo ljubav, ono što ostaje je disfunkcionalno društvo, obitelji koje djecu ne mogu poučiti osnovnim vrijednostima. Školovanje u samoći, život u samoći. Ćak i kad smo u neimaštini, prijatelj nam može pomoći. Ali ako nemamo ljubavi, ni sav novac svijeta ne može nam kupiti istinskoga prijatelja.

Nažalost, današnji svijet funkcionira na supstitucijama, zamjenama za stvarne potrebe. Brz i stresan životni stil koji nam ne ostavlja vremena za prijatelje ima svoju cijenu, i ljudi često zahvaćaju za "instant-rješenjima" poput alkohola uz kojeg nastoje zaboraviti probleme, ili si okupiraju misli kupovinom skupocjenih predmeta. No ti predmeti se ne mogu smijati sa nama, ne mogu plakati za nama. Upravo zato posljednji redak poslanice ima posebnu težinu, "najveća među njima je ljubav". I kada bi sve predmete imali, sve jezike govorili, kada bi sve znali a ljubavi ne bi imali - bili bi isprazni. I upravo zato se i javlja taj nagon za posjedovanjem, da bi ispunio tu prazninu nastalu nedostatkom ljubavi.