Jučer sam baš razgovarao sa prijateljima o nekim stvarima koje često vidimo u svijetu, i jedan je spomenuo zanimljivu stvar. Budući da smo se, između ostalog, dotakli i novina, neizbježno je bilo da se spomene i svima poznata crna kronika. Taj je dio specifičan po jednoj stvari - obavještava nas o svemu lošem što se dogodilo na području našega grada ili države.
Prije nego se uhvatim kritike samoj crnoj kronici, postavimo par pitanja: što su novine, što je njihova funkcija, što je informacija i koja je njena vrijednost?
Novine su, svakako, jedan od raširenijih medija. Bez obzira na njihovu (trenutno) opadajuću popularnost radi navale novijih medija (poput interneta), i dalje nalaze svoj put do naših starijih, što poradi pristupačnosti, što cijene, a što radi navike čitanja uz kavu od koje se neki teško odvikavaju. Njihova je funkcija obavještavanje javnosti, širenje informacija o trenutno aktualnim događajima. No, tu se sad približavamo srži problema...
Informacija sama po sebi može imati ogroman odjek na ljude, može graditi carstva baš kao što ih može i razoriti. Najbolji primjer za to nam je američka burza, gdje tisuće brokera isčekuju samo natruhu vjesti o kretanjima dionica, o cijenama roba, kako bi mogli napraviti potez prije nego ga učine njihovi konkurenti. Iz toga lako možemo zaključiti kako su informacije roba ogromne vrijednosti. Uostalom, još je davno skovana uzrečica kako onaj tko kontrolira informacije - kontrolira svijet. A tko ih bolje može kontrolirati od medija?
Upravo zato ovdje nije samo riječ o novinama, bar u onom striktnom smislu. Stvar je u medijima koji uporno "štancaju" samo vijesti o krizama, o problemima i poteškoćama, o nesrećama i smrtima... Čovjek bi se morao zapitati - gdje je tu bijela kronika? Zar je svijet poludio, zar nema nikoga tko bi učinio nešto dobroga, pomogao bakici da prijeđe cestu, nahranio gladnoga, udomio napuštenoga..?
Točan je odgovor - ima takvih, ali novinama nije u interesu da se ljude obavještava o takvim stvarima. Ne zato jer takve vijesti odišu manjkom adrenalina i jer se slabije prodaju... Priča je ipak nešto dublja od toga. U čemu je onda stvar pitate se?
Vjerujem da se možemo složiti i reči kako državni organi funkcioniraju zajedno, u simbiozi. To se naravno ne odnosi isključivo na upravu, već i na šire područje raznih kompanija koje su indirektno povezane sa državom, a mediji su dio toga lanca. Sad, recimo da sam ja dio vlade i da želim opravdati rast poreza bez da izazovem prosvjede na trgu - kud boljeg načina nego da ustvrdim kako je država u krizi, kako nam je to potrebno! To, samo po sebi, naravno, neće biti dovoljno... No tu nastupa crna kronika.
Ako konstantno obavještavamo ljude o sukobima, nemirima, problemima - biti će lako uvjeriti ljude da žive u teškim, kriznim vremenima. To će biti tim lakše, čim ljudi sami imaju problema sa osiguravanjem egzistencije. A krizna vremena, logično, zahtjevaju krizne mjere - kud onda boljeg načina da stvorimo pesimističnog čovjeka koji će biti poslušan, pa i zagovarati odluke sekularne vlade. Crna kronika je, naravno, samo jedan mali dio slagalice koji se zalaže za prikazivanje svijeta crnijim no što on uistinu jest!
Sigurno vam se do sad nametnulo pitanje - blog se zove 'Kritični Katolik' a nigdje spomena vjere, Boga, pa i Crkve... Kud sam se sad bacio u političke vode? Na to pitanje odgovoriti ću protupitanjem - kad već svi propovjedaju crnu kroniku, tko navješta 'bijelu'? Što je uopće bijela kronika, ako ne Radosna Vijest? I upravo tu dolazimo do sraza kultura, kao i sukoba vjere i ideologije. No, o tome više u nadolazeće
Nema komentara:
Objavi komentar