Pred nama se nalaze dva događaja koja će biti obilježena po cijelom svijetu - riječ je naravno o Svim svetima i Noći vještica. S obzirom na to kakva pompa prati Noć vještica, kao i koliko je nasljeđe i značaj Svih svetih, osjećam se dužnim progovoriti o tome. Pa, bacimo se na slučaj!
Noć vještica
Prije svega, vrijedi istaknuti kako je Noć vještica, kao praznik ili bilo kako drugačije, naprosto nespojiv sa katoličkom kulturom. Zašto, pitate se? Jer, i kad ga se promatra kao igru ili svojevrsne maškare, on i dalje slavi spomendan keltskoga boga Samhaina - boga Sunca i gospodara smrti. Filozofija ili napredno poznavanje teologije tu nisu potrebni - svakom je katoliko dobro poznata Božja zapovjed - "Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!"
Neki će ustrajati u tezi, "Ali ja ne slavim drugoga boga, samo se maskiram i zabavljam!" No, nije li to večer uoči Svih svetih? I ne molimo li tokom mise svi "... sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom."? Propust je tu jednostavno uočiti - na večer uoči blagdana svih svetih, umjesto da se pripremamo molitvom i pokorom, mi se 'zabavljamo i opuštamo'.
Svi sveti
Dan svih svetih je svetkovina kojeg Crkva obilježava još od 4. stoljeća. Koja je točno njegova poanta? Prilično je jednostavno - Crkva živih nije jedina, ili točnije, nije cijela Crkva. Crkva koju je Krist osnovao grana se u tri smjera - u proslavljenu Crkvu (sačinjenu od svetaca koji prebivaju u blizini Gospodinovoj), vojujuću Crkvu (ili Crkvu živih koja još ima zadatak voditi bitku protiv grijeha i boriti se za spas duša) i trpeću Crkvu (koja prebiva u čistilištu, ali će po završetku svog trpljenja gledati Gospodina oči u oči).
Dakle, na ovaj dan ćemo se moliti svim svetima proslavljene Crkve, kao i za njihov zagovor. Kao i kad molimo 'zdravomarije', zagovori svetaca koji već sad prebivaju kod Krista mogu bitno utjecati na naše živote - i to je jedan od razloga zašto ih se na ovaj dan svih sjećamo. Molimo im se, naravno, i kako bi im zahvalili za njihove doprinose, kao i da zahvalimo Bogu na njima.
Dakle, sad kad smo ukratko rasčistili problematiku konfliktnih i preklapajućih dana, možemo se upustiti u veću problematiku.
Preklapanje sekularnih i Crkvenih blagdana - slučajnost ili..?
Dugogodišnja je i starodavna tradicija da, ako želiš nešto/nekoga konvertirati, promjeniti mu stavove, vjeru ili svjetonazore - započneš sa "prenamjenom" onoga gdje se vjera, stavovi ili svjetonazori najviše uočavaju. Kod nas katolika to su upravo proslave blagdana i svetkovina. Budući da su takvi dani naše zajedničko najglasnije svjedočanstvo vjere sekularnom društvu, najbolji način da se spriječi takvo svjedočenje vjere jest promjena svrhe tih dana.
Već dugo vremena možemo svjedočiti tome procesu - umjesto da na Božić slavimo utjelovljenje Krista, sina Božjega koji se, uzevši ljudsko tijelo, ponizio kako bi prinio sebe kao prezrenu žrtvu na križu - mi slavimo nasmješenoga i hihotavoga starčića u crvenoj pidžami koji raznosi darove. Umjesto da na Uskrs slavimo Kristov slavni trijumf nad smrću koji je i nama navještaj vječnoga spasenja - mi slavimo zeku koji raznosi šarena jaja.
Ako pogledamo kamo vodi ta "prenamjena" velikih dana u našem liturgijskom kalendaru, brzo možemo uočiti kako je smjer kojim idemo ništa drugo doli zabrinjavajuć. Od dana tokom kojih obilježavamo velike dane života našega Boga, mi dolazimo do dana tokom kojih udovoljavamo svom materijalizmu i želji za lagodnošću. Noć vještica tu nije iznimka - umjesto molitve proslavljenoj Crkvi, na stotine tisuća "vjernika" (navodnici jer je upitno kakav je vjernik onaj koji ne prakticira vjeru) diljem svijeta će zapaliti svijeće u tikvama povodom poganskog običaja.
I sve da svi ti vjernici dube na glavi, ponavljajući "Ali ja ne štujem tog poganskog boga!"... Dopustite mi da vas upitam. Kad bi sutra došlo do rata između npr. naše države i mađarske (samo primjer, slijedite me), i kada bi vi, kao hrvat, na balkonu objesili mađarsku zastavu - ne bi li to odašiljalo određenu poruku, makar vi u svoja četiri zida ne podržavali mađare u ratu?
Neki će sada ustvrditi, "A dobro, ali mi nismo u ratu...". A što mislite zašto se Crkva živih zove vojujuća Crkva (Ecclesia Militans)? U ratu smo, braćo i sestre, u ratu koji bijesni svuda oko nas, i rat je to za spas duša. Da bi u njemu pobjedili, moramo ratovati - naše je oružje Božja riječ, kao i naša djelotvorna ljubav prema bližnjima. A da izgubimo rat jednostavno trebamo - ne činiti ništa. I nažalost, upravo to je cilj (uspješne) propagande koja nas navodi da se prepustimo lagodnosti, materijalizmu, užitcima svijeta i da zaboravimo na ono duhovno - što samo po sebi uopće nije teško učiniti. Još je davno skovana izreka - najveći je Sotonin trik taj što je uvjerio svijet da on ne postoji. I uistinu, kad ne vidimo neprijatelja, dok se on skriva, olako spuštamo oružja i odlučujemo se za popodnevni drijemež - i upravo tad postajemo najranjiviji.
Dakle, na koju ćete stranu stati - na stranu Boga živoga, spasitelja i otkupitelja, ili na stranu prolaznoga svijeta?
Nema komentara:
Objavi komentar