Sebičnost vlasti i zdravstveni odgoj

Koliko smo se često razočarali u brojnim stvarima kod ljudi koji vladaju našom zemljom, vjerujem da nije potrebno ni spominjati. I dok su sad još aktualna nezadovoljstva poradi zdravstvenog odgoja, također su još uvijek svježa sjećanja na prosvjede na Markovom trgu u Zagrebu za vrijeme stare vlade HDZ-a, dok se oni stariji mogu prisjetiti i nezadovoljstava za vrijeme Jugoslavije. Koliko god daleko unazad išli, i kojoj se god zemlji osvrnuli, uvijek možemo naići na neke nezadovoljne skupine ljudi. Jasno, nikad ne možemo ugoditi svima, no je li uvijek nužno problem u tim skupinama i njihovim prohtjevima? Ili, zar nema jednog oblika vladanja koji bi se održao i bio uistinu produktivan?

Ako se vratimo dva milenija unazad možemo naići na jednog čovjeka koji je svijetu ponudio alternativu. Krist Kralj, čovjek i Bog, večer prije svoje muke pokazao je svoju vlast pranjem nogu svojih učenika. I u toj jednoj naizgled maloj maloj gesti bilo je sadržano mnogo više nego se čini. Izrazivši time savršenu poniznost, govorio je "Iako sam Bog, ja vama perem noge, ja vama služim."

I uistinu, sjetimo li se njegovih riječi: "Ne može opstati kraljevstvo koje je u sebi podijeljeno", možemo uočiti isključivu ispravnost takvog vladanja služenjem. Ne moramo daleko gledati da uočimo kako vlast koja služi sama sebi brzo propada - ta ako je od naroda izabrana i za narod postavljena, nema drugog načina da uspije i da se održi nego ispunjenjem svoga poslanja. Ako je bitno obilježje vlasti mudro vladanje na korist naroda, zaboravivši tu bit ona ne može opstati, baš kao što ne može ni opstati automehaničar čije je bitno obilježje servisiranje automobila, a koji tu bit ne ispunjava.

No, da se približim našoj aktualnoj tematici - zapitajmo se u službi čega se nalazi novouvedeni zdravstveni odgoj, i preciznije, seksualni odgoj i spolno-rodna ravnopravnost. U službi naroda? Prva tri stupa zdravstvenog odgoja - svakako, no na koji način narodu služi nametanje ideologije? I tu koristim riječ 'nametanje' jer ono to uistinu i jest. U nedavnom je intervjuu ministar Jovanović spomenuo kako želi ojačati ulogu roditelja u odgoju djece, no pitanje je kako on to namjerava učiniti prisiljavanjem roditelja da im djeca budu odgajana ideološki umjesto po svjetonazoru koji roditelji žele za svoje dijete. Demokracija uistinu ovdje pada na tlo, budući da se tu provodi samovolja jednog čovjeka, a ne naroda (demos; grč. - narod). I ne samo to - tu se silom uvodi podjela, a ranije sam citirao dio o podijeljenim carstvima...

Što nam je onda činiti, na koju će stranu novčić pasti? Hoće li to biti lice, hoćemo li prihvatiti nametanje nedemokratskih zakona i živjeti u iluziji kako je narod ovdje 'šef'? Ili će možda novčić pasti na naličje te ćemo mi prihvatiti istinu o tome kako ulazimo u vrijeme gdje nam je sjediti skršenih ruku dok moćnici odlučuju o našim sudbinama?
... ili se možda smijemo nadati da će ipak pasti na svoj rub, da ćemo napokon pustiti svoj glas i zauzeti stav, te ga odlučno braniti sve dok ne dobijemo vlast koja će spoznati svoju bit, svoju funkciju te, poput Krista koji je svojim učenicima oprao noge, istinski služiti dobrobiti svoga naroda?