Sebičnost vlasti i zdravstveni odgoj

Koliko smo se često razočarali u brojnim stvarima kod ljudi koji vladaju našom zemljom, vjerujem da nije potrebno ni spominjati. I dok su sad još aktualna nezadovoljstva poradi zdravstvenog odgoja, također su još uvijek svježa sjećanja na prosvjede na Markovom trgu u Zagrebu za vrijeme stare vlade HDZ-a, dok se oni stariji mogu prisjetiti i nezadovoljstava za vrijeme Jugoslavije. Koliko god daleko unazad išli, i kojoj se god zemlji osvrnuli, uvijek možemo naići na neke nezadovoljne skupine ljudi. Jasno, nikad ne možemo ugoditi svima, no je li uvijek nužno problem u tim skupinama i njihovim prohtjevima? Ili, zar nema jednog oblika vladanja koji bi se održao i bio uistinu produktivan?

Ako se vratimo dva milenija unazad možemo naići na jednog čovjeka koji je svijetu ponudio alternativu. Krist Kralj, čovjek i Bog, večer prije svoje muke pokazao je svoju vlast pranjem nogu svojih učenika. I u toj jednoj naizgled maloj maloj gesti bilo je sadržano mnogo više nego se čini. Izrazivši time savršenu poniznost, govorio je "Iako sam Bog, ja vama perem noge, ja vama služim."

Zdravstveni odgoj (i nadležnost Crkve)

Ovih smo dana svjedoci brojnim previranjima između Crkve u hrvata i naše vlade, potaknutim brojnim raspravama o 4. temi kurikuluma zdravstvenog odgoja - spolnom odgoju. I dok se rasprave vode žustro u oba smjera, ministar Jovanović je, odgovarajući kardinalu Bozaniću, izrekao jednu rečenicu koje bih se posebno dotakao ovoga dana:

"Ne miješajte se u sadržaj zdravstvenog odgoja jer za to niste nadležni!"

I, da vam budem iskren, kad bi zdravstveni odgoj bio vjeran svom imenu te se ticao isključivo zdravlja, među prvima bih se složio sa rečenim. Nisam liječnik, biolog ili nešto slično pa da budem nadležan u takvom predmetu. No, kao što smo svi mogli vidjeti iz brojnih izvadaka iz kurikuluma, četvrta tema izlazi iz granica zdravstva i zalazeći u područje morala i antropologije ide toliko daleko da nameće rodnu ideologiju.

Godina vjere i dokumenti

Nedavno smo ušli u godinu vjere, proglašenu od pape Benedikta XVI. Zašto nam je to bitno? Nije tajna da je današnje društvo u stanju krize, a još je manja tajna kako svaka kriza ima korjene u duhovnoj krizi kako ljudi pojedinačno, tako i društva. Ta kriza je bila u nekoj mjeri prisutna kroz cijelu našu povijest, i traženje lijeka toj krizi je bio cilj brojnih filozofa, etičara i sličnih.

Iako se mnogi nadaju "piluli" koju bi mogli popiti i probuditi se zdravi, takvo što ne postoji. Koji je onda lijek? Stara je uzrečica - "Promjeni sebe i promjeniti ćeš svijet." I uistinu, čovjek koji živi bez ideala po kojima se može ravnati brzo će biti poražen. Upravo zato vam donosim zbirku dokumenata Crkve (možete ju pogledati klikom na izbornik iznad članka) koju ću redovito osvježavati - nije tu riječ samo o idealima, već i o nauku kojeg Crkva nasljeduje kao Kristov polog. I sam nas papa Benedikt XVI. poziva da učimo obrazložiti "razloge nade koja je u nama". Ne samo to, sam nas Krist poziva da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta - a kako možemo soliti ako ne znamo za kojim ćemo začinom posegnuti? Kako možemo poučavati ako nemamo znanja? I kako ljubiti ako nemamo ljubavi? Ne možemo predati ono što nemamo, i upravo je stoga potrebno upoznati svoju vjeru.