Uskrsu prethodi Veliki tjedan, tjedan u kojem se prisjećamo Kristove posljednje večere, muke i smrti. Uistinu, dani prije Uskrsa sve su osim lijepi i razdragani. Ako možemo reći da narav ovih dana odgovara naravi 'slavljenika', vjerujem da je dovoljno sjetiti se riječi Svetog pisma:
"Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bi se u nj zagledali. Prezren biješe, čovjek boli, vičan patnjama, od kojeg svatko lice otklanja."
Uskrs je, svakako, dan radosti, jer Gospodinovo je uskrsnuće obećanje onoga što nas čeka budemo li vjerni. Ali, ima li nagrade bez truda, uskrsnuća bez Kalvarije? Primjere ovakvog razmišljanja možemo vidjeti i na brojnim drugim mjestima, ne samo kod Uskrsa već i u svakodnevnom životu! Redovito tražimo nagradu bez truda i želimo doći na cilj i osvojiti vijenac bez da istrčimo utrku. Samo je jedan put kojim će nam pobjednički vijenac biti garantiran, i o njemu nam govori sv. Pavao:
"Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. I zato mi je pripravljen vijenac pravednosti"
Upravo radi toga, živuća Crkva mora, u neku ruku, živjeti u isčekivanju onoga što dolazi. I upravo je to ono oko čega se 'lome koplja' - dok neki tvrde kako nema više mjesta žalosti, jer Krist je za nas umro, drugi odbijaju svaku pomisao na radost radi pokore. Koji su u pravu? I jedni, i drugi.
Hod živuće Crkve je uistinu hod Golgote i pokore. Ali, to nije hod smrknuta lica, već radosna radi obećanja koje nam je dano! Nama je, uistinu, hodati kamenitim i uskim putem noseći svoj križ, ali pogleda radosno upravljenog naprijed, prema slavi onih koje je Gospodin proslavio - ali bez zanošenja radi kojeg bi htjeli ostaviti svoj križ, jer još nismo proslavljeni. To je stanje neugasive nade i trajnog isčekivanja dana koji ima doći, kojeg nam Gospodin garantira - jer on umrije a živi!
Sretan Uskrs svima vama, braćo i sestre u Kristu!
Nema komentara:
Objavi komentar