Zdravstveni odgoj (i nadležnost Crkve)

Ovih smo dana svjedoci brojnim previranjima između Crkve u hrvata i naše vlade, potaknutim brojnim raspravama o 4. temi kurikuluma zdravstvenog odgoja - spolnom odgoju. I dok se rasprave vode žustro u oba smjera, ministar Jovanović je, odgovarajući kardinalu Bozaniću, izrekao jednu rečenicu koje bih se posebno dotakao ovoga dana:

"Ne miješajte se u sadržaj zdravstvenog odgoja jer za to niste nadležni!"

I, da vam budem iskren, kad bi zdravstveni odgoj bio vjeran svom imenu te se ticao isključivo zdravlja, među prvima bih se složio sa rečenim. Nisam liječnik, biolog ili nešto slično pa da budem nadležan u takvom predmetu. No, kao što smo svi mogli vidjeti iz brojnih izvadaka iz kurikuluma, četvrta tema izlazi iz granica zdravstva i zalazeći u područje morala i antropologije ide toliko daleko da nameće rodnu ideologiju.

Siromaštvo svijeta

Nedavno sam se vratio iz Rima, i bio je to put za pamčenje. Grad je to dostojan svoje titule, 'Vječni grad'. Panteon, Koloseum, Kalistove katakombe, a posebice sam Vatikan svjedočili su o razvoju kulture - od slika koje su svjedočile o širenju Rimskoga carstva, preko progona prvih kršćana pa sve do kristijanizacije Europe. Skoro pa bi mogli reči kako je svaka ulica mali muzej sa svojim crkvama i umjetninama - kažu da bi čovjek mogao provesti godine a da i dalje ne pogleda ni pola od svih umjetnina koje Rim sadrži.

No, dvije su me se stvari dojmile daleko više od svih slika, kipova, svih crkava - dvije osobe preciznije. Šetajući kroz ulice Vatikana prolazili smo pored brojnih siromaha koji su na ulicama prosili sitniš kako bi se prehranili. Jedna je žena prišla i meni, moleći me: "Oče, pomozite mi."

Oče... Kako li snažne riječi. Makar sam samo bogoslov, i makar sam tek ove godine ušao u bogosloviju, ovo me se dojmilo. Nosio sam kolar, kao i svi bogoslovi iz Rijeke, koji je toj ženi svjedočio nešto. Govorio joj je - "Ovo je čovjek koji želi nasljedovati Krista, razdajući se za Njegovo stado." Nije joj bilo bitno jesam li zaređen, jer nosio sam oznake koje su govorile o mom opredjeljenju.

Crkva, svijet i "normalno"

Često kada idemo na mise i slušamo propovjedi, čini nam se kao da  slušamo priče iz nekog drugog svijeta. Svećenici nam pričaju o ljubavi, opraštanju, poštivanju... No toliko nam se često ti pojmovi u praksi čine predalekima. Neki ćak govore "Pusti popove, oni žive u drugom svijetu, ne znaju za probleme normalnog čovjeka." Drugi se opet pitaju nije li lakše pustiti priču da bude priča, i živjeti u 'normalnom' svijetu. Nema veze što slušamo o tome kako je krađa loša, jer nitko neće primjetiti da mu nedostaje pet kuna. Nema veze što slušamo o poštivanju ljudi, izvrijeđati ćemo osobu kada nam stane na žulj. Nema veze što slušamo o opraštanju, svađati ćemo se sa ljudima odmah nakon izlaska iz crkve. Na kraju krajeva, to je normalan svijet, a ne bajka o kojoj slušamo na propovjedima, zar ne?

Prije nego jednostavno kažem "E nije tako!" - definirajmo što je normalno. Opće je prihvačeno da je sve što je učestalo - normalno. Učestalo je i normalno da već u srednjoj školi brojni učenici imaju alkoholizirane zabave, kao što je normalno i da ljudi više ne cijene brak te ga pokušavaju opovrgnuti razvodom, i brojne druge stvari. Ali ni jedna od njih nije opravdana samo jer je normalna. Koliko si samo često govorimo "Pa nije to strašan grijeh... Možda i nije grijeh uopće, pa svi to čine, to je normalno!"

Godina vjere i dokumenti

Nedavno smo ušli u godinu vjere, proglašenu od pape Benedikta XVI. Zašto nam je to bitno? Nije tajna da je današnje društvo u stanju krize, a još je manja tajna kako svaka kriza ima korjene u duhovnoj krizi kako ljudi pojedinačno, tako i društva. Ta kriza je bila u nekoj mjeri prisutna kroz cijelu našu povijest, i traženje lijeka toj krizi je bio cilj brojnih filozofa, etičara i sličnih.

Iako se mnogi nadaju "piluli" koju bi mogli popiti i probuditi se zdravi, takvo što ne postoji. Koji je onda lijek? Stara je uzrečica - "Promjeni sebe i promjeniti ćeš svijet." I uistinu, čovjek koji živi bez ideala po kojima se može ravnati brzo će biti poražen. Upravo zato vam donosim zbirku dokumenata Crkve (možete ju pogledati klikom na izbornik iznad članka) koju ću redovito osvježavati - nije tu riječ samo o idealima, već i o nauku kojeg Crkva nasljeduje kao Kristov polog. I sam nas papa Benedikt XVI. poziva da učimo obrazložiti "razloge nade koja je u nama". Ne samo to, sam nas Krist poziva da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta - a kako možemo soliti ako ne znamo za kojim ćemo začinom posegnuti? Kako možemo poučavati ako nemamo znanja? I kako ljubiti ako nemamo ljubavi? Ne možemo predati ono što nemamo, i upravo je stoga potrebno upoznati svoju vjeru.

Svi sveti ili Noć vještica? (Crkva i svijet - 2. dio)

Pred nama se nalaze dva događaja koja će biti obilježena po cijelom svijetu - riječ je naravno o Svim svetima i Noći vještica. S obzirom na to kakva pompa prati Noć vještica, kao i koliko je nasljeđe i značaj Svih svetih, osjećam se dužnim progovoriti o tome. Pa, bacimo se na slučaj!