I ove ćemo se večeri prisjetiti i obilježiti dan Kristova rođenja. Bog sam, potaknut ljubavlju prema svom stvorenju, pohodio nas je kako bi dao zadovoljštinu za naše grijehe, otkupio nas i priveo k sebi. No, nije to učinio na bilo kakav način - učinio je to rođenjem u štalici, u najskrovitijem, najzabitijem i ponižavajućem mjestu. Učinio je to kako bi bio sličan najprezrenijima, jer je upravo radi takvih i došao.
No, slavimo li mi uistinu tog Boga ove večeri? Vjerujem da je dovoljno prošetati se trgovima i otkriti kako je Božić postao nešto sasvim drugo. Ni traga skromnosti Betlehema, povučenoj i predanoj molitvi Gospodinu. Nasuprot, trgovi su sve samo ne skromni - na svakom kutku možemo uočiti nizove lampica, sve bliješti! Trgovine cvatu u ovo doba godine, a u izlozima lakše možemo uočiti punašnog starčića duge brade odjevenog u crveno kako raznosi darove, nego li uočavamo Krista po kojem ovaj blagdan nosi ime.
I u ponoć, kad zvona zazvone, vidjeti ćemo kako ljudi staju. Kada sat otkuca dvanaest sati, zaboraviti će se na sve brige svijeta, posezati će se za mobitelima, slati će se SMS-ovi čestitke. I kao da brige ne postoje, na trenutak, svijetom će vladati mir.
No, što je sa brojnima siromašnima, prezrenima..? Što je sa onima koji će taj dan dočekati u oskudici, poput Krista samoga? Jer, čašćenja i gozbe su postojale i u vrijeme starog Rimskog carstva kada se Krist rodio u siromaštvu. Častimo li dakle Boga kada u njegovo ime činimo ono što su činili ostali u trenutku Njegova rođenja, kada su Njegovu trudnu majku ostavili na ulici? Jer, ovaj se blagdan ne zove Sitić, Hranić, Veselić ili Trgovinić. Ne... Ovo je Božić, mali Bog! I kad sat otkuca dvanaest sati, stanimo na trenutku u molitvi, sjetimo se da večeras prije svega trebamo Boga primiti u svoje srce, a ne na prepune pladnjeve. Ta, ako nam je srce prazno, ne postoji pladanj koji će ga ispuniti.
Upravo zato, sjetimo se istinske biti kako ovog, tako i nadolazećih dana. Sjetimo se svoje hridi, svoga Spasitelja, i njegove rečenice - "Po ovom će vas ljudi raspoznati - ako budete imali ljubavi jedni za druge." Ovo je dan kada se Ljubav sama utjelovila i postala djelom nas samih, razdala se za nas, i na nama je da ju širimo dalje. A ta ista ljubav će se vrlo često bolje očitovati u jednom iskrenom zagrljaju, jednostavnoj riječi i druženju, nego što se očituje u skupocjenim poklonima. Na kraju krajeva, nema poklona koji može zamijeniti drugog čovjeka.
Još jednom, sretan vam svima Božić, i blagoslov Gospodina Boga našega sa svima vama!
Nema komentara:
Objavi komentar