Zdravstveni odgoj (i nadležnost Crkve)

Ovih smo dana svjedoci brojnim previranjima između Crkve u hrvata i naše vlade, potaknutim brojnim raspravama o 4. temi kurikuluma zdravstvenog odgoja - spolnom odgoju. I dok se rasprave vode žustro u oba smjera, ministar Jovanović je, odgovarajući kardinalu Bozaniću, izrekao jednu rečenicu koje bih se posebno dotakao ovoga dana:

"Ne miješajte se u sadržaj zdravstvenog odgoja jer za to niste nadležni!"

I, da vam budem iskren, kad bi zdravstveni odgoj bio vjeran svom imenu te se ticao isključivo zdravlja, među prvima bih se složio sa rečenim. Nisam liječnik, biolog ili nešto slično pa da budem nadležan u takvom predmetu. No, kao što smo svi mogli vidjeti iz brojnih izvadaka iz kurikuluma, četvrta tema izlazi iz granica zdravstva i zalazeći u područje morala i antropologije ide toliko daleko da nameće rodnu ideologiju.

Dakle, ako se zdravstveni odgoj ne dotiče samo zdravstva, stoji li i dalje da mi, katolici, nismo nadležni u području tog istog predmeta? Dotaknuti ću se te teme iz dva kuta:

1. Krist sam nam je rekao - "Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." Svi smo mi članovi Crkve, mistična tijela Kristova. Svi smo mi krštenjem naslijedili dužnost nasljedovati Krista, kao i vršiti poslanje koje nam je dano. A to poslanje sročeno je upravo u toj rečenici - biti sol zemlje. Na nama je ljubiti, pomagati, privoditi k Istini i svjedočiti istinu, hraniti gladne, napajati žedne, poučavati neuke. I ako se zemlja nalazi pred raskrižjem na kojem jedan put vodi u grijeh i propast, nije li na nama ne samo da se umiješamo komentarima tu i tamo, već i da vičemo? Matej nam u 10. poglavlju jasno govori: "Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima."

No, ako ušutimo, sakrijemo se poradi straha od prijezira ili iz nekakvog lažnog ljudskog obzira, nismo li slični upravo bljutavoj soli koja više ne može izvršiti svoju funkciju? Neki će kazati kako se to "njih ne tiče", kako oni nemaju ništa s tim, no takvima Ernest Hemingway odgovara:

"Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese grudu zemlje – Evrope je manje, kako da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti, smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu."

Sve što ima utjecaj na društvo u konačnici ima utjecaj na pojedinca - kako na bakicu koja prodaje sireve u Zagorju, tako i na mene, pa i tebe. Ne mora nas se ticati izravno, ali ticati će se naše djece, ili djece prijatelja koji će se nama jadati, ticati će se svijeta kojim smo okruženi. I upravo zato to jest dio naše nadležnosti.

2. Zakon jest taj koji stavlja zdravstveni odgoj pod nadležnost roditelja. Ustav sam jamči roditeljima pravo na sudjelovanje u odgoju i obrazovanju svoje djece. Pa opet - nikoga se nije pitalo ni riječi o kurikulumu, kako roditelje tako ni profesore, ni ikakvu komisiju ili sabor. Ne ostavlja se pravo izbora - nasuprot, u ime "prava" djece na znanje o rodovima (pitam se kakvo je to pravo, jer zašto se onda ne inzistira na, npr. pravu djece na znanje o kretanju cijena dionica na burzi, i po čemu je rodna ideologija bitnija?) oduzima  se pravo na svjetonazor koji nije lišen ljudskih vrijednosti. Štoviše, pod izlikom 'jednoumlja' koje zahtjeva Crkva nastoji se nametnuti jednoumlje koje zahtjeva vlada.

Malo stariji čitatelji se mogu sjećati dana kada je takvo jednoumlje vladalo - riječ je o vremenu Jugoslavije kada je svaki oblik slobode mišljenja i prava na izbor bio tek puka iluzija - sudski proces bl. kardinalu Alojziju Stepincu nam svjedoči o tome i više nego dovoljno.

Na kraju krajeva - vraćamo li se ponovo takvim vremenima, idemo li ponovo smjerom gdje će se Crkvi (koje smo svi mi dio od dana svoga krštenja) govoriti što smije a što ne smije reći?